Premijer Milojko Spajić nedavno je ukazao na postojanje hibridnih prijetnji usmjerenih prema Crnoj Gori, nakon čega je ta tema zauzela značajan prostor u političkoj i široj javnosti. Upravo zbog toga važno je jasno razumjeti šta hibridne prijetnje zapravo predstavljaju.
Pojam se često koristi veoma široko, ponekad kao sinonim za dezinformacije ili politički pritisak, iako je riječ o znatno kompleksnijem obliku djelovanja. Najjednostavnije rečeno, hibridno djelovanje predstavlja istovremeno ili koordinisano korišćenje različitih instrumenata radi uticaja na neku državu, njene institucije i društvo, bez otvorenog vojnog sukoba.
Ti instrumenti mogu biti politički, medijski, informacioni, ekonomski, vjerski, sajber, bezbjednosni ili društveni. Ključna karakteristika hibridnog djelovanja jeste da njegovi kanali najčešće ne funkcionišu odvojeno. Politička inicijativa može biti pojačana kroz medije, dezinformacije i društvene mreže, podržana djelovanjem različitih društvenih ili vjerskih struktura i praćena ekonomskim ili drugim pritiscima. Upravo kombinovanje više instrumenata omogućava da se efekat jednog događaja višestruko poveća.
U analizi objašnjavamo kako se ti kanali povezuju, zašto cilj najčešće nije velika kriza nego postepena erozija povjerenja u institucije, i koji su ključni indikatori po kojima se hibridno djelovanje prepoznaje. Jer kritikovanje vlasti, protest, politička inicijativa, rad medija ili djelovanje vjerske i nevladine organizacije nijesu sami po sebi hibridno djelovanje. Prijetnju čini obrazac, a ne pojedinačan čin.
Nekritičko korišćenje pojma vodi njegovoj relativizaciji i otežava prepoznavanje stvarnog hibridnog djelovanja onda kada se ono zaista dešava.
Kompletnu analizu možete pogledati OVDJE.