Vektori meke moći: Putevi nevidljivog uticaja

U studiji Digitalnog forenzičkog centra Neraskidive veze ili geopolitička strategija prikazan je društveno-politički angažman Vladimira Božovića, nekadašnjeg predsjednika Matice srpske u Crnoj Gori, osnivača neregistrovanog propagandnog portala IN4S i aktuelnog rektora Univerziteta Crne Gore. Overtonovim prozorom ilustrovali smo stepen realizacije ideja koje su sublimirane strategijom vektora meke moći koju je Božović predstavio 2015. godine, odnosno konkretizaciju  rusko-srpske agende uticaja u Crnoj Gori.

Vladimir Božović je 2015. godine, identifikovao Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) kao ključni vektor za ostvarivanje strategije uticaja Rusije i Srbije u Crnoj Gori. Utemeljenje za takvu tvrdnju potkrijepio je iskazom da je Crna Gora zemlja pravoslavne, proruske i panslovenske duhovne suštine povlačeći paralelu između Crne Gore i Ukrajine. U procesu širenja uticaja Ruska pravoslavna crkva (RPC) ima isti zadatak u Ukrajini kao SPC u Crnoj Gori. U Crnoj Gori, SPC se oslanja na pravoslavna bratstva i organizacije koje permanentno dijele crnogorsko društvo, organizuju antizapadne i aniti-NATO proteste i utiču na podjele i radikalizaciju crnogorskog društva tokom važnih društveno-političkih događaja. Aktivnosti SPC prevazilaze duhovnu ulogu crkve u društvu i realizuju se kroz para-političku agendu. Ciljevi te agende se materijalizuju kroz Božovićevu tezu o sadržajnom volumenu srpske i proruske društvene svijesti, odnosno o objedinjavanju litijskog političkog potencijala, pa SPC opredjeljujuće utiče na političke procese u državi. U periodu  2015 – 2017. godine, SPC je učestvovala u anti-NATO aktivnostima i bila glavni oslonac prosrpskih i proruskih aktera u antizapadnoj agendi.

Takođe, Božović se osim kao aktivni učesnik litija SPC, angažovao kroz ekspertski tim Zdravka Krivokapića, nosioca liste Koalicije Za budućnost Crne Gore. Simultano djelovanje protestnih litija i političkih aktera 2020. godine, nazvao je složenom političko-šahovskom operacijom. Evropski parlament je 2022. godine usvojio Rezoluciju u kojoj se izražava zabrinutost zbog pokušaja pravoslavne crkve u Crnoj Gori da promoviše Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i ojača odnose između države i crkve. Pored značajnog uticaja na političke i društvene tokove, SPC  je od 2020. godine sve više prisutna i u oblasti prosvjete gradeći pravoslavne škole novcem iz državnog budžeta, organizovanjem raznih obrazovno-kulturnih događaja i zalaganjem za uvođenje vjeronauke u školske programe. Uprkos činjenici da je cjelokupna procedura licenciranja i finansiranja dvije privatne vjerske škole Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori prekršena, one su odlukom Vlade u tehničkom mandatu, na čijem je čelu bio Dritan Abazović, dobile 900.000 eura iz budžeta. U periodu od 2021. do 2023. godine, Vlada Crne Gore je kroz resore kulture, prosvjete i pravde dodjelila preko dva miliona eura SPC.

U Božovićevoj analizi vektora meke moći, kultura i mediji imaju značajnu ulogu u promjeni vrijednosne paradigme, odnosno okretanju Crne Gore antizapadnim socio-političkim tokovima. Božovićeva teorija zadržavanja Crne Gore u srpskom identitetskom polju, a time i u zoni ruskog uticaja, kroz osnaživanje kulturnih i medijskih institucija u regionu korespondira  sa formiranjem proruskih i prosrpskih portala i medija u Crnoj Gori. Proruski tabloidi iz regiona i lokalni medijski proksiji imaju ključnu ulogu u  dezinformacionim kampanjama i profilaciji narativa koji targetiraju crnogorske građane i polarizuju društvo.  Portali IN4S, Borba, Alo,  kao i mediji Adria i Prva koriste narative koji su na liniji sa zvaničnim politikama Beograda i Moskve. Božović je osnivač  portala IN4S, koji je dio ekosistema rusko-srpske propagandne mreže i uz portal Borba i Aloonline.me glavni kanal hibridnih aktivnosti u Crnoj Gori.

Danas, od pet crnogorskih televizija, četiri su u vlasništvu kapitala iz Srbije. Imajući u vidi veličinu medijskog tržišta Crne Gore i minimalnu mogućnost finansijske dobiti, uloga tih medija se dominantno ogleda u vršenju uticaja na javno mnjenje kroz definisanje i plasiranje narativa bliskih političkoj agendi trećih strana.

Jačanje institucija kulture sa srpskim prefiksom bio je jedan od glavnih zadataka strategije aktuelnog rektora. Vlada Srbije je 2017. godine uložila 3,4 miliona eura za izgradnju Srpske kuće u Podgorici, a Vladimir Božović je jedan od osnivača te institucije. Srpska kuća služi kao sjedište proruskim i prosrpskim organizacijama za plasiranje srpske nacionalističke politike, koja se temelji na negaciji građanskog karaktera države. Organizacije i udruženja Matica srpska, Institut za srpsku kulturu, redakcija časopisa Srpski jug, Udruženje književnika Crne Gore, IN4S, Srpska televizija, Srpske novine, Srpski radio, Srpska književna zadruga, Srpski kulturni klub Zavjet smještene su u Srpskoj kući i formirane su sa ciljem hibridnog djelovanja na cjelokupni kulturni i medijski prostor Crne Gore.

Temelj Božovićeve analize ruskih vektora meke moći u Crnoj Gori – pregled i perspektive, bazira se na navodnoj promjeni srpskog  identiteta Crne Gore, odnosno dubinskog iskorijenjivanja srpskog elementa u tradiciji i istorijskom biću pravoslavnog naroda u Crnoj Gori. On daje preporuku prema kojoj će dobro osmišljena aktivnost na planu razvoja srpskih i ruskih institucija u Crnoj Gori biti aposolutni garant da će se ona vratiti svom originalnom, istorijskom duhovnom toku.

Društveno-politički alati za obračun za građanskim karakterom države i vraćanje u srpsko-rusku sferu uticaja postali su vidljivi dolaskom srpsko-ruskih proksija na vlast 2020. godine. Jedan od prvih krupnih poteza Vlade Zdravka Krivokapica bila je nezakonita smjena 160 direktora javnih obrazovnih institucija u Crnoj Gori. Fakultetu za crnogorski jezik i književnost 2021. godine je prekinuto finansiranje. Komisija za reakreditaciju tog fakulteta formirana je 2024. godine, a na njenom čelu se nalazi Goran Danilović koji ima negatorski odnos prema crnogorskom jeziku.

Negiranje crnogorskog identiteta i građanskog uređenja države srpski proksiji ostvaraju sofisticiranom strategijom na lokalnom nivou. Dok se na državnom nivou nominalno zalažu za ulazak Crne Gore u EU, proruski proksi akteri u lokalnim sredinama ostvaruju agendu koja je nespojiva sa EU integracijama. Volumen rusko-srpske meke moći targetirao je Pljevlja, gdje je prvo koalicija na vlasti  u septembru 2023. godine odlučila da se, umjesto 20. novembra (kada je 1944. godine grad oslobođen od okupatora) Dan opštine ubuduće obilježava na pravoslavni vjerski praznik Sveta Petka. Godinu kasnije, 15. februara, opština  Pljevlja je obilježila Dan državnosti Srbije. U Kulturnom centru u Kotoru 2023. godine, koji nosi ime Nikole Đurkovića, borca Narodnooslobodilačkog pokreta kojeg su ubili četnici prikazan je film Heroji Halijarda koji veliča kolaboracionistički četnički pokret iz Drugog svjetskog rata. U Budvi je 2021. godine Dan nezavisnosti proslavljen uz srpske trobojke na javnim površinama. Srpsko-ruske propagande manifestacije u Nikšiću i direktne donacije iz budžeta Srbije opštinskim vlastima 2021. godine ilustruju sveobuhvatnost agende srpsko-ruskih etnonacionalističkih i desničarskih subjekata u Crnoj Gori. 

Božovićeva formulacija da je  kulturno osvajanje temeljnije jer direktno utiče na stvaranje i razvoj istorijske svijesti o pripadanju i identitetu doslovno se preslikava na crnogorsku društveno-političku realnost. Navedeni procesi imaju za cilj podsticanje emotivne reakcije građana i dodatno produbljivanje društvene polarizacije, te podsticanje etničkih tenzija i potpirivanje nacionalizma.

Nedostatak reakcije politizovanih institucija i ograničene mogućnosti civilnog društva omogućavaju da se rusko-srpske operacije uticaja nesmetano sprovode u javnom prostoru, dok se kao glavni narativi u najuticajnim medijima plasiraju ekonomske i integracione teme koje maskiraju stvarnu agednu proksi aktera.