Dvadeseti vijek je bio prilično specifičan. Bio je to vijek ekstremnog nasilja, o čemu svjedoče i 1914. i 1939. godina sa počecima Prvog i Drugog svjetskog rata. Medutim, istovremeno su se dešavale prekretnice u smislu nevjerovatnog napretka tehnologije i komunikacija. Sa Prvim i Drugim svjetskim ratom došla su i smrtononosna oružja kao i veliki niz sukoba što je rezultiralo u milionima žrtava. Ali stvari su se promijenile. Početkom 21. vijeka je došlo do promjene u definiciji moći, konvencionalnu, vojnu odnosno tvrdu moć je smijenila moć sa mnogo manje nasilja, selektivna, nekonvencionalna, na takav način da su masovni mediji, društvene mreže, propaganda i informacije postali oružje #1.
Relativna novina modernog ratovanja, definisana kao „hibridni rat”, zasniva se na sposobnosti aktera da sinhronizuje veći broj instrumenata moći (političku, vojnu, ekonomsku i informativnu) da istovremeno i namjerno iskorištava kreativnost, nedefinisanost, ne-linearnost i kognitivne elemente ratovanja, ciljajući na mjesta koja predstavljaju slabe tačke društava na takve načine kakve ne možemo ni da zamsilimo.
„Hibridno ratovanje” je koncept koji podrazumijeva vojno-operativni pristup koji je prvi put upotrijebio bivši američki mornarski oficir, Frank Hoffman, 2007. godine. Ono šta čini rat „hibridnim”, kako smatra Hoffman, je koordinisana upotreba različitih načina ratovanja, kako vojnih tako i onih koji nisu vojni, kako bi se postigao „sinergijski efekat i u fizičkoj i psihološkoj dimenziji sukoba“ u glavnom borbenom prostoru. [1]
Mogu ga voditi i državni i nedržavni akteri. Ove kampanje se većinom zasnivaju na savremenoj tehnologiji koja karakteriše 21. vijek i ove kampanje se ne mogu uočiti sve dok ne već uveliko ne odmaknu, budući da su i konstruisane tako da ostanu ispod radijusa detekcije.
Danas se ovaj termin uglavnom vezuje za Moskvu, zbog velike upotrebe različitih sredstava i oruđa koja nisu vojne prirode kako bi produbili i ostvarili državne interese. Jedni od primjera takvih pokušaja su i pokušaji podjele NATO alijanse, podrivanja pro-zapadnih vlada (na primjer, vjeruje se da je ruska vojno-obaveštajna služba 2016. organizovala zavjeru kako bi svrgnula pro-NATO vladu u Crnoj Gori), pripajanja teritorija bez upotrebe sile (uspješno pripajanje Krima od strane Rusije 2014. je potez koji je pokrenuo raspravu oko ruskog „hibridnog ratovanja”, bez potrebe za ispaljivanjem ijednog metka, koristeći se (dez)informisanjem kao glavnim oruđem, zaprepastio je svijet). Štaviše, Moskva nastoji da ojača svoj politički uticaj, naročito na Balkanu (nenapredovanje u pogledu člantva u EU, stalne etničke tenzije i ruske kulturološke i istorijske veze su samo neki od razloga). Kremlj je uspostavio bazu u Srbiji koja bi se mogla koristiti za tajne operacije na Balkanu pod plaštom „humanitarnog centra” u Nišu. [2] Takođe, Centralna, Istočna Evropa i baltičke države predstavljaju ciljna područja stranog malignog uticaja (zbog veza s Sovjetskim savezom).
Ruska alatska oprema za hibridni rat
(Dez)informacione kampanje – Rusija je postala znatno efikasnija u upotrebi strateških komunikacija kako bi formirala političke narative u mnogim zemljama. Medijske kuće kao što su Russia Today (RT) i Sputnik News su među najpopularnijim instrumentima za ovu strategiju, ali Moskva takođe koristi i ciljano televizijsko programiranje, veliki broj internet trolova, botova kao i fabrike lažnih vijesti. Osnovni cilj je da se ulije sumnja u ono što je zapravo istina. Ove medijske kuće i njihovi zastupnici imaju za cilj da oblikuju političku diskusiju kao i mišljenje ciljanih grupa na njima odgovarajuće načine. [3]
Sajber – Kremlj sada ima pristup rastućem broju „sajber- ratnika”, što im omogućava da prikupe značajne informacije koje koriste kako bi uticali na ishod izbora, kao i na druge političke rezultate van ruskih granica. Čini se da je Rusija koristila ovu strategiju i prilikom predsjedničkih izbora u SAD 2016. godine.
Zastupnici – Rusija takođe korisiti i veliki niz zastupnika kako bi produbila svoje interese. Zastupnici su često grupe koje iskazuju veliku simpatiju prema ruskim ciljevima. Jedni od tipičnih zastupnika su i „Noćni vukovi“, klub motociklista i ultranacionalistički, anti-američki klan, čiji je lider lični prijatelj predsjednika Putina. Rusija takođe pokušava da iskoristi evropske separatističke pokrete. Na primjer, pomogla je anti-evropske grupe na referendumu o slobodnoj trgovini sa Ukrajinom u Holandiji 2016. godine. [4] Takođe se sumnja da je podržala i proteste u Bugarskoj, koji su zakomplikovali napore Bugarske da smanji zavisnost od energetskih izvora iz Rusije.
Ekonomski uticaj – Rusija se služi kako direktnim tako i indirektnim ekonomskim uticajem kako bi djelovala na evropsku politiku. Moskva je iskoristila energiju kao alat za spoljnu politiku, onda kada je ukinula snabdijevanje prirodnim gasom Ukrajini, zime 2006. godine, a zatim i 2009. u otvorenom pokušaju da primora Ukrajinu da prihvati cijene njenog gasa. Zahvaljujući ogromnoj mreži plinovoda izgrađenih u sovjetskom periodu, ruski gasni gigant Gazprom i njegove filijale imaju utjicaj na politiku i ekonomiju većine evropskih zemalja. Rusija je takođe ponudila velike investicije za izgradnju energetskih cjevovoda i druge infrastrukture u zemljama koje zavise od ruskog snabdijevanja energijom, a koje služe kao sredstvo njenog sve većeg uticaja.
Tajne mjere – Rusija takođe umije da koristi i klasičnu špijunažu kao dio svojih hibridnih metoda, u okviru svog šireg programa vojne modernizacije, Moskva je uložila u jačanje svojih jedinica za specijalne operacije. Ove snage imaju širok spektar uloga, ali jedna od njihovih najdramatičnijih je prodiranje u druge zemlje i usmjeravanje hibridnim napada na njih. Na primjer, vjeruje se da ruska vojna obavještajna služba, pokrenula zavjeru 2016. kako bi oborila sa vlasti pro-NATO vlada Crne Gore. Ruske specijalne jedinice igrale su ključnu ulogu u zauzimanju Krima i podršci separatista u Donbasu, a vjerovjatno djeluju i u nekoliko država NATO saveznica.
Politički uticaj – Naravno, ruski lideri koriste i tradicionalnu diplomatiju kako bi podržali svoje preferencijalne političke partije i kandidate, nudeći posjete Moskvi na visokom nivou, dok ismijavaju položaj partijskih lidera koji su više kritički nastrojeni prema Moskvi.
Hibridne metode ratovanja, kao sto su propaganda, obmana, sabotaža i ostale taktike koje nisu vojne prirode su već dugo u upotrebi, još od Hladnog rata, čak i mnogo ranije. Ono što je viđeno poslednjih godina kao novina u ovim napadima su njihova brzina, veličina i intenzitet, olakšani brzim tehnološkim promjenama i globalnom međusobnom povezanošću i kao takvi zahtjevaju brz odgovor. [5]
Rastuća hibridna prijetnja demokratijama širom svijeta prepoznata je na najvišem nivou zato je u julu 2017. godine NATO formirao posebnu jedinicu unutar postojećeg Zajedničkog obavještajnog i bezbjednosnog odjeljenja s ciljem analize hibridnih akcija, oslanjajući se na vojne, civilne, povjerljive i otvorene izvore informacija.
Briselska deklaracija 2018
Osim toga, Briselska deklaracije, koju su usvojili predsjednici država i vlada koji su prisustvovali sastanku Sjevernoatlantskog saveza održanog 11. i 12. jula 2018. u Briselu, je u velikoj mjeri fokusirana na pomenuto pitanje.
(izvor: nato.int)
U Deklaraciji se navodi da je prvenstveno ugrožena nacija dužna da odgovori na hibridne prijetnje ili napade, ali i da je NATO spreman pomoći svakoj državi saveznici u borbi protiv hibridnih prijetnji, kao dio kolektivne odbrane. Savez je razvio strategiju o svojoj ulozi u borbi protiv hibridnog ratovanja kako bi pomogao u rješavanju ovih izazova. Član 20 Deklaracije potvrđuje mandat NATO saveza za kolektivnu odbranu protiv čitavog spektra sajber prijetnji, nakon čega slijedi revolucionarni Član 21, koji tvrdi da bi u slučajevima hibridnog rata, Savez moglao odlučiti da se pozove na Član 5 Sjevernoatlantskog ugovora, kao u slučaju oružanog napada.
Dokument je najavio formiranje Timova za podršku u spriječavanju hibridnih aktivnosti, tzv. Counter Hybrid Support Teams, koji će pružiti državama saveznicama odgovarajuću, ciljanu pomoć u pripremi i odgovoru na hibridne aktivnosti, onda kada te države to zatraže. Ovi timovi će ojačati otpornost NATO saveznika kada se budu suočavali s hibridnim izazovima.
Posljednjih nekoliko članaka Deklaracije naglašavaju značaj nastojanja Ukrajine da ojača svoju otpornost u borbi protiv hibridnih prijetnji, uključujući pojačane aktivnosti unutar NATO-ukrajinske platforme za suzbijanje hibridnih ratova.Značajni doprinosi Ukrajine savezničkim operacijama, NATO Response Force i NATO vježbe, povećavaju bezbjednost i stabilnost u evroatlantskoj regiji, a i šire. [6]
Evropski centar izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji (Hybrid CoE)
Hibridne prijetnje predstavljaju globalni problem – takav treba biti i odgovor. Evropski centar izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji (European Centre of Excellence for Countering Hybrid Threats), je međuvladin think-tank osnovan 2017. u partnerskoj zemlji NATO-a, Finskoj. Služi kao središte ekspertize pružajući podršku zemljama učesnicama u njihovim individualnim i kolektivnim naporima da unaprijede svoje civilno-vojne sposobnosti, otpornost i spremnost za suzbijanje hibridnih prijetnji s posebnim naglaskom na evropsku bezbjednost. Djeluje kao centar koji nudi kolektivno iskustvo i ekspertizu u korist svih zemalja učesnica, kao i EU i NATO. Centar primjenjuje sveobuhvatan, multinacionalni, multidisciplinarni i akademski pristup. [7]
(izvor: hybridcoe.fi)
Što se tiče istraživanja i analize, Centar je lider u ovoj oblasti, nakon što je objavio više desetina analitičkih radova, izvještaja, praktičnih studija o primjerima operacija za vršenje uticaja. Osim toga, zemlje saveznice, poput Danske, odlučile su obučiti svoje vojnike kako da se bore protiv dezinformacije prije nego što budu primljeni u NATO službu. [8]
Zaključak
Hibridne mjere rata, kao što su propaganda, obmana, sabotaža i ostale taktike koje nisu vojne prirode su korištene od strane mnogih država već duži vremenski period, još od Hladnog rata, a i ranije kako bi zadobile uticaj i mijenjale politički pejzaž ne samo Evrope, već i šire.
Međutim, metode hibridnog rata koje Rusija danas koristi nisu iste kao one koje su bile u upotrebi tokom 20. vijeka. Doseg je daleko veći i posljedice su mnogo ozbiljnije zbog globalizacije i međusobne povezanosti društva i zemalja širom svijeta, preko interneta, medija i društvenih medija kao glavnih kanala i alata za vršenje uticaja Hibridni rat proširuje bojno polje preko političkog, ekonomskog i društvenog spektra koji se proteže daleko izvan pukog vojnog područja. Ove su kampanje sinhronizovane i sistematične, a uglavnom se oslanjaju na savremenu tehnologiju koja karakteriše 21. vijek i ne mogu se vidjeti sve dok već ne odmaknu, jer su napravljene tako da ostanu ispod radijusa detekcije.
Stoga, bi vlade država trebale da izvrše evaluaciju ključnih funkcija i slabosti svojih sektora, kao i da ih redovno održavaju. Državni napori bi trebalo da unaprijede klasično procijenjivanje prijetnji i da uključe nekonvencionalne političke, ekonomske, civilne i međunarodne alate i mogućnosti. [9]
Osim teoretskih rješenja, uloženi su i praktični napori protiv ovog jasnog izazova za EU, NATO i demokratski sistem u Evropi, kao što su: 1) Briselska deklaracija, 2) formiranje specijalne jedinice unutar postojeće Zajedničke obavještajne i bezbjednosne službe, 3) pokretanje Evropskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji, sa ciljem da se ostvari saradnja sa članovima, NATO i EU, kako bi se razumjele različite dimenzije uticaja države neprijatelja i unaprijedio njihov odgovor na te prijetnje i kako bi se pomoglo tim zemljama da prepoznaju svoje slabosti. 4) jačanje NATO-ukrajinske platforme za spriječavanje hibridnog rata 5) još mnogo inicijativa širom svijeta, posebno u srednjoj Evropi i baltičkim zemljama.
Državne vlade treba da se usklade i blisko sarađuju sa NATO savezom i EU, kao i sa drugim međunarodnim organizacijama, nevladinim sektorom i različitim inicijativama širom svijeta kako bi se podržala i razvila praktična rješenja u sve promjenljivijem bezbjednosnom okruženju.
[1] Frank Hoffman, Conflict in the 21st Century: The Rise of Hybrid Wars, Arlington, VA: Potomac Institute for Policy Studies, 2007, p. 8
[2] Dusan Stojanovic, “Inside Russian ‘Spy Base’ in the Balkans”. link: URL Link
[3] Christopher S. Chivvis, Understanding Russian “Hybrid Warfare” and What Can be Done About It, RAND, 2017, link: URL Link
[4] Anne Applebaum, The Dutch Just Showed the World How Russia Influences Western European Elections, Washington Post, April 8, 2016
[5] https://www.nato.int/cps/en/natohq/topics_156338.htm
[6] Brussels Summit Declaration, July 11, 2018, url: URL Link
[7] https://www.hybridcoe.fi
[8] The Warsaw Institute Review, qr. 3. 2018, no 6, url: URL Link
[9] MCDC Countering Hybrid Warfare Project: Understanding Hybrid Warfare, url: URL Link