Nova studija Digitalnog forenzičkog centra pod nazivom Borba za demokratiju u eri digitalnog autoritarizma ima za cilj da ukaže na fenomen digitalnog autoritarizma i zloupotrebe društvenih mreža od autoritarnih režima i predstavi taktike koje koriste i za uticanje na demokratske procese i institucije. Jednako važan cilj je i da se osvijetle različiti aspekti te osjetljive teme. To će doprinijeti razvoju svijesti, ali i strategija i politika koje mogu zaštititi demokratske i liberalne vrijednosti kojima, barem deklaratvno, teži i crnogorsko društva.
Kompletnu studiju možete preuzeti OVDJE.
Pojava društvenih mreža početkom XXI vijeka označila je preokret na globalnom planu u načinu komunikacije, razmjene informacija i političke mobilizacije. Međutim, iako ove platforme imaju potencijal da podrže demokratske procese, one takođe pružaju autoritarnim režimima nove mogućnosti za kontrolu, manipulaciju i represiju. Kao takva, zloupotreba društvenih mreža od strane autoritarnih režima postaje akutni problem za demokratije širom svijeta.
Sa usponom digitalne tehnologije, mnogi su, poučeni iskustvom Arapskog proljeća, vjerovali da bi internet i društvene mreže mogli da budu snaga demokratizacije, koja bi relativizovala moć autoritarnih režima. U zemljama sa ograničenim slobodama medija i izražavanja, društvene mreže su služile kao izvor vijesti i informacija, nudeći alternativu državnim medijima i narativima kontrolisanim od države.
Međutim, uprkos pozitivnoj ulozi koju je tehnologija igrala u jačanju građanskog društva i demokratskih vrijednosti, početna premisa pokazala se ipak utopijskom. Isti alati koji omogućavaju ljudima da komuniciraju, organizuju se i pružaju otpor, te šire informacije o manipulacijama njihovim pravima, danas zloupotrebljavaju vlade koje su u sukobu sa demokratskim vrijednostima i idealima.
Projekcija strateških ciljeva autoritarnih režima korišćenjem društvenih mreža postala je sve učestalija pojava koja uključuje kontrolu informacija, cenzuru, dezinformacije, propagandu i praćenje građana, kao i mobilizaciju pristalica, agitovanje ideologije i uspostavljanje kontrolnih mehanizama.
Sasvim suprotno, digitalni autoritarizam ukazao je na sposobnost pojedinih režima da se, ne samo adaptiraju, već preoblikuju ravnotežu moći između demokratija i autokratija, zloupotrebom društvenih mreža i iskorišćavanjem imanentnih slabosti demokratija da brzo i uniformno reaguju na rastuće izazove.
Predvodnici tog trenda su Rusija, Iran i Kina koje su razvile savremene metode kontrole, manipulacije, nadzora i cenzure prvo za potrebe unutar svojih geografskih granica, a zatim i za informacione operacije širom svijeta.
Propaganda i dezinformacije koje se šire na internetu i društvenim mrežama produbljuju društvenu polarizaciju, zaoštravaju etničke tenzije, raspiruju nacionalizam, slabe povjerenje javnosti u medije, novinarstvo, javne institucije, demokratske procese i vode ka krizi liberalne demokratije. Toj regresiji svjedoče i međunarodni izveštaji koji podvlače da internet i demokratija postaju sve više defanizvni i sve manje slobodni širom svijeta.
Motivacija za takvo djelovanje nije samo konsolidacija, kontrola i učvršćivanje vlasti, već jačanje imidža autoritarnih režima na međunarodnom nivou i pospješivanje nepovjerenja u demokratiju, vladavinu prava, iskorišćavanje i jačanje postojećih društvenih, političkih i ekonomskih podjela. Diskreditacija tih vrijednosti i principa je direktno povezana sa opstankom režima na vlasti pojedinih autoritarnih režima. S tim u vezi postoji rastući broj dokaza o koordinacijii i saradnji Moskve i Pekinga na širenju anti-zapadnih narativa i međusobnom preuzimanju taktika.
Razumijevanje zloupotrebe društvenih mreža od autoritarnih režima je ključno za zaštitu demokratskog integriteta u digitalnoj eri, kada svijet postaje globalno selo, a nivo internet sloboda je u padu. Istovremeno, dvije trećine internet korisnika na svjetskom nivou živi u zemljama gdje vlasti kažnjavaju građane zbogispoljavanja ličnih stavova u onlajn prostoru. Takođe, određene vlade su radi lakše kontrole i nadzora započele izgradnju sopstvenih digitalnih prostora, u kojima dominiraju državni narativi, dok se nezavisni mediji i kritičari marginalizuju. Stoga, građani, mediji i donosioci odluka moraju biti spremni i sposobni da anticipiraju, prepoznaju, ublaže i suprotstave se pojavama koje nameće digitalni autoritarizam. Pri tom je neophodno u tom procesu osigurati da društvene mreže služe kao alat za demokratsko osnaživanje, a ne kao oružje za autoritarnu kontrolu, represiju, manipulaciju i nadzor.
Usljed kompleksnosti izazova, demokratije su godinama bile nespremne i spore da osmisle sveobuhvatne odgovore. Kao što su trendovi koji su doveli do informacione i krize liberalne demokratije pokazali, imperativ je da odgovor bude višedimenzionalan. Stoga bi kombinacija javno-privatnog partnerstva, medija i civilnog sektora trebala imati opredjeljujuću ulogu u budućem definisanju i sprovođenju uniformnog odgovora. U međuvremenu, autoritarni režimi će nastaviti da pritiskaju, bez obzira da li su demokratije u stanju da pronađu efikasan odgovor ili ne.
Iz svega izloženog, nameće se zaključak da je najbolji način za suprostavljanje autoritarizmu svake vrste da se njeguju, brane i afirmišu demokratske vrijednosti, vladavina prava, slobodni i fer izbori, sloboda govora, kao i nezavisnost i profesionalnost medija. Ako demokratije ne uspiju da odbrane sopstvene tekovine, principe i interese sa jednakom odlučnošću kojom ih autoriratni režimi napadaju i targetiraju, digitalni autoritarizam će postati nova normalnost.